Ivano

Sutra se spremamo na prosvjed pod nazivom Škola za sve.

Ivano je učenik 4. razreda osnovne škole po redovnom školskom programu uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke.
Kao podršku u školovanju, imamo pomoćnicu u nastavi Niku.
Ivano je integrirano, prihvaćeno dijete koje u svome školskom okruženju napreduje.
Kako napreduje on, napreduje i njegova sredina.

Do samoga dolaska u školske klupe prošli smo niz godina koji su bili ispunjeni radom, znojem i suzama.
To dijete je crnčilo da bi se njegovi potencijali razvijali i da bi bio spreman za obrazovni sustav.
U tome crnčenju, podršku je dobivao isključivo od svojih roditelja, nikada od sustava.
Zato jer je moj Ivano za sustav broj.
Statistika negativne konotacije koje bi se bilo najbolje riješiti.
Jer, sustav nam je lijen, pa zasigurno neće crnčiti da bi bio podrška Ivanu ili nedo Bog njegovim roditeljima.
Ne, ostavit će nas same. Kao što su i do sada.

I nije ih apsolutno briga da li to dijete jednoga dana ima potencijala postati aktivan član ovoga društva i možebitnim radom doprinositi mu.
Ne, njih za to boli papak.
Jer Ivano je samom dijagnozom za njih roba sa greškom a i upitno je da li će biti “dobar za glasačko tijelo.”
Neće sigurno ni biti atraktivan u nekoj strastvenoj stranačkoj mladeži putem koje će rasti i probijati se u probisvijeta.
Jer, Ivano ima autizam.
I Ivano zna samo da se mora truditi i zalagati da bi njegovi rezultati izašli na vidjelo.

A kada se ti rezultati odbace i kada se njegova prava pogaze kao tetrapak od sokića na cesti, Ivano umjesto da bude samo jedno obično dijete, da se igra, prisiljen je sa svojim roditeljima svoja prava tražiti na ulici.
Na ulici.
Ono što njegovim vršnjacima nije ni u peti.
Jedno od tih prava je upravo pravo na pomoćnika u nastavi kao jedno od načina razumne prilagodbe za koja mu se rođena domovina obvezala brojnim Poveljama i Konvencijama.

I ove školske godine imamo pomoćnika.
Iduće tko to zna.
Jer netko gore, potpuno bešćutan, lijen i neznalica svoga posla, ima danu moć njemu uništiti život.
I zajamčena prava baciti mu zgažena pod noge.

Ivano će sa svojom mamom zato sutra glasno reći ODJEBITE.
Skinite nam se više s kičme.
Dosadili ste i Bogu i narodu.
Reći će da želi ići u školu, da je škola za sve i da on jednoga dana želi savršeno naučiti čitati Pipi.

Ne zato što je to nečija dobra volja i nečija usluga ; nego zato jer je to njegovo zajamčeno LJUDSKO PRAVO stečeno rođenjem.

Vidimo se sutra u 10 h na Europskom trgu.

Autor: Suzana Rešetar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Related Post

Skip to content