Što ako se dogodi?

Vjerujem da većina, ustvari svi naši roditelji djece s teškoćama na neki način strahuju od određenih situacija koje se realno mogu dogoditi bilo kada.

Jedna od tih situacija je mene duuugo kopkala, recimo sto ako sam sama sa Selinom i nešto mi se dogodi recimo onesvjestim se, sto će ona? Lako meni za mene, ali sto će biti sa njom …kako će reagirati je tek jedno od more pitanja u glavi.

Naučiti dijete s višestrukim teškoćama kako reagirati u situacijama koje se još nikad nisu dogodile, situacije koje dijete nikad nije doživjelo, koje su mu totalno apstraktne je gotovo nemoguće, gotovo ali nije nemoguće.

Već dugo učimo Selinu da se koristi mobitelom, da može nazvati nekoga onda kada želi i onda kada joj je potrebno.
Ne bi vjerovali, krenuli smo sa laptopom i muzikom, jednostavnim igricama, preko kućnog telefona koji se pokazao kao totalni promašaj.
Sve ono sto je naučila na laptopu prebacili smo na mobitel, učenje kroz igru i zabavu. Jer svjesni smo da nas svaki neuspjeh vraća korak – dva u nazad.
Nitko ne voli doživjeti neuspjeh.

Zatim, kada smo osjetili da je vrijeme stavili smo joj nekoliko njoj važnih kontakata sa sličicama na mobitel i krenuli sa treningom…
” slobodno nazovi Sašu ako želiš ” – milimetar po milimetar.
Strpljivo.

Danas je došao taj dan, fakat mi nije bilo dobro, glava me rasturala, nisam mogla gledati…
Legla sam i koliko god mi se ona obraćala nisam joj mogla ništa odgovoriti.
Vidjela je ona da nešto nije uredu, uzela svoj mobitel i nazvala Željka, rekla mu je da mi nije dobro i neka dođe doma.
Zatim me tješila ” sad će doći Željko, samo sto nije “

Mission complete 

Autor: Sabina

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Skip to content